Pretilost kod djece i dijabetes epidemije su sve veće zabrinutosti u mnogim zemljama, ne samo u našoj. Čini se da je to neizbježno posljedica ekscesa koji se javlja u kulturama u razvoju. Prosječna veličina pojedinca se s godinama povećava, a u posljednje vrijeme viđamo sve više djece s prekomjernom tjelesnom težinom. To je razlog za uzbunu jer je djetinjstvo ključno razdoblje za zdrav razvoj. Mnogo je negativnih posljedica za djecu s prekomjernom tjelesnom težinom — ne samo za njih, već i za društvo u cjelini.
Uz tehnološki napredak, zabava za djecu sada se više sastoji od sjedilačke aktivnosti umjesto aktivnog kretanja. Umjesto da se igraju loptom u dvorištu, djeca sjede u zatvorenom i gledaju TV ili igraju video igrice. Oni također konzumiraju veće količine junk fooda, od čega im je velik dio ciljani putem reklama. Kombinacija malo tjelovježbe i povećane konzumacije doprinosi epidemiji prekomjerne tjelesne težine u mladosti. Djeca s prekomjernom tjelesnom težinom pate socijalno i fizički. U školi bi ih mogli zadirkivati i vršnjaci izopćiti, što može dovesti do niskog samopoštovanja i jesti više kako bi se izborili, što rezultira začaranim krugom.
Time se ne želi poslati poruka da djeca s prekomjernom tjelesnom težinom moraju smršavjeti kako bi ih vršnjaci prestali ismijavati. Razlog zbog kojeg moraju smršaviti je taj što su potencijalno izloženi riziku od dijabetesa, srčanih bolesti i moždanog udara kako postaju stariji. A vršnjaci ih nemaju pravo zadirkivati jer to stigmatizira djecu s prekomjernom tjelesnom težinom i svaljuje krivnju isključivo na njihovim plećima, kao da je prekomjerna tjelesna težina sve njihova krivnja jer su oni ti koji odlučuju jesti više, a manje vježbati. Iako imamo slobodnu volju i sami donosimo odluke, na te izbore uvelike utječe ono što nas okružuje. Roditelji daju primjer svojoj djeci i njihove prehrambene navike snažno utječu na to kako i što njihova djeca jedu. Također bi mogli prehraniti svoju djecu misleći da time pokazuju svoju ljubav ili si možda ne mogu priuštiti zdraviju hranu. Doista, stope pretilosti su najviše u obiteljima s niskim primanjima – brza hrana je najjeftinija hrana u zemlji, a ujedno je i najnezdravija.
Pojedinci s prekomjernom tjelesnom težinom među najstigmatiziranijima su u našoj naciji, vjerojatno zato što je stanje prekomjerne težine jasno vidljivo za razliku od drugih “mana”. Ne pomaže ni to što nam društvo govori da jedemo više, a smiješno očekuje da ostanemo mršavi. Odaberite jedno ili drugo i birajte zdravlje bez postavljanja nerazumnih zahtjeva.